Svi znamo da miris utiče na raspoloženje, a naučnici kažu i na način razmišljanja. Međutim, parfemi mogu da kreiraju i mišljenje drugih ljudi o vama... Evo kako!
Naučnici tvrde da parfemi ne samo što utiču da ojačate samopouzdanje i da se osjećate svježije ili atraktivnije, već su i pravi pokretači strasti. Što više budete znali o njima, to ćete prije moći da iskoristite njihovu moć u svoju korist.
Kreatori parfema često vole da kažu da je miris "nevidljivi portret osobe koja ga nosi".
Takođe, sa parfemima je isto kao i sa odjećom - nosite ono što odgovara vašem trenutnom raspoloženju. Žena može da koristi parfeme da bi odavala različite utiske o svojoj ličnosti.
To je gotovo isto kao i da posjeduje nekoliko crnih haljina - jedna je svilenkasta i seksi, druga je romantična, treća je izuzetno elegantna i "ozbiljna" ili opasno provokativna. Uostalom, naučnici se slažu da parfem, osim nadražaja čula mirisa, može da izazove psihološku reakciju u mozgu, kako osobe koja ga nosi, tako i njene okoline. To je apsolutno ubjedljiv razlog da kreirate mirisnu "garderobu", koja će odgovarati vašoj ličnosti (svim njenim stranama), vašim raspoloženjima, kao i ciljevima koje želite da ostvarite. Dakle, parfem je jedna vrsta modernog oružja.
Kroz istoriju
Miris u bočici prvi su vjerovatno zarobili stari Egipćani, ali lingvistički gledano parfem je do današnjih dana stigao kroz dim latinskog "per fumuma" (kroz dim).
Smatra se da je primitivna izrada parfema započela paljenjem biljnih smola u vjerskim obredima. U antičko doba se vjerovalo se da se upotrebom parfema postaje sličan božanstvima. Kad je otvorena grobnica faraona Tutankamona, u njoj je pronađeno hiljade bočica s parfemima,čiji se miris nije sasvim izgubio ni poslije 3.000 godina.
Mirisna ulja su se još 1.500 godine prije nove ere koristila u kozmetičke i medicinske svrhe, kao i kod pripremanja tijela za sahranu gde su služila kao sredstvo za dezinfekciju i uklanjanje neprijatnih mirisa. U jevrejskim domovima gostoljubivost se, između ostalog, pokazivala tako da se gostu namažu noge mirisnim uljem. U prvom veku nove ere, u Rimu se godišnje trošilo oko 2.800 tona tamjana i 550 tona smirne za pravljenje mirisnih mješavina. Iz skrivenih cijevi postavljenih u odajama u kojima su gosti jeli izlazila je mirisna vodena para.
U 7. vijeku nove ere Kinezi su počeli da koriste mirisne tvari u raznim oblicima, između ostalog i mirisne vrećice. U srednjem vijeku parfemi počinju da se koriste i u islamskoj kulturi, u kojoj su naročito bili omiljeni ružini mirisi.
U 17. vijeku u Francuskoj je proizvodnja parfema toliko uzela maha da su dvor Luja XV zvali "parfimisani dvor". Mirisi su se nanosili ne samo na kožu već i na odjeću, rukavice, lepeze i namještaj. Stanovnici Versaja nisu se često kupali. Umjesto sapuna, obilato su koristili parfeme.
Kolonjska voda napravljena je u 18. vijeku. Stavljala se u kupke, dodavala vinu, uzimala s kockom šećera za osvežavanje daha i koristila u medicinske svrhe kao dodatak toplim oblozima.
U 19. veku proizvedeni su prvi sintetički mirisi.
Početkom 20. vijeka mirisi postaju luksuzni proizvodi sa prestižnim imenom i u prelijepim bočicama. Na tržištu se pojavljuju i pioniri mode parfema. Sedamdesetih godina muškarci počinju da koriste i mirise koji nisu povezani s ritualom brijanja. Nastaju prvi pravi muški parfemi.
Devedesetih je skoro sve podređeno ekologiji. Proizvedena je grupa mirisa koji bude nježna sjećanja na djetinjstvo povezujući ukus i miris kreme za bebe, slatkih nota vanile, karamele i mlijeka.
Proizvodnja parfema je postala biznis u kojem se zarađuju milijarde dolara.
Petnaestak kilometara sjeverno od Kana, okružen najpoznatijim cvijetnim nasadima na svijetu, nalazi se Gras - svjetska prestonica parfema gdje je smješteno tridesetak prestižnih laboratorija.
Gradić Gras je u 16. vijeku bio poznat po izradi finih, mirisnih rukavica. A kada su rukavice izašle iz mode, ostali su mirisi i iznikle čuvene parfimerije. Turisti u Grasu danas mogu, obilazeći fabrike ili Internacionalni muzej parfema da zavire u mukotrpni proces dobijanja cvijetnog koncentrata.
Latice cvijeća se slažu po pladnjevma premazanim biljnom mašću. I tako pladanj na pladanj, na pladanj... Zatim se ostavljaju mjesecima da stoje dok masnoća ne upije sok latica. Potom kreće destilacija, koja je veoma "nježan" proces. Masnoća se zagrijeva vrlo pažljivo, a isto tako pažljivo mora da bude i prelivanje alkoholom. Na kraju se uklanja i sam alkohol, a ono što preostane je čisti cvijetni koncentrat. Kako je riječ o dugotrajnom i zahtijevnom procesu, a količina dobijenog koncentrata nesrazmjerno mala, sve što dolazi iz Grasa je jako skupo pa ga mogu priuštiti samo najekskluzivnije parfimerije.
Sastojci za parfeme i koncentrati nisu skupi samo u Grasu. Za kilogram tibetanskog mošusa treba platiti oko 5.000 funti, a 7.000 funti za kilogram irisa. Bugarska ruža je takođe nevjerovatno skupa. Pošto za litar ružinog ulja treba pribaviti tri tone latica, gram ulja obično košta koliko i gram zlata.
Нема коментара:
Постави коментар